Sretan nam Dan dječijih prava!

Konvencija UN-a o pravima djeteta je dokument koji je donijela Glavna skupština UN-a na svom zasjedanju na današnji dan 1989. godine. Rječju „konvencija” pokazuje da je to dogovor i sporazum koji obavezuje države – članice UN-a na njegovu realizaciju i predstavlja svojevrstan međunarodni zakon. Prihvatile su ga 193 države u svijetu.

Bosna i Hercegovina je jedna od država potpisnica ove konvencije i predstavlja zemlju u kojoj se također djeca rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, obzirom na fizičku i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta.

Konvencija o pravima djeteta sadrži univerzalne standarde koje država koja ju je potpisala i ratificirala mora osigurati svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obavezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obavezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. godine koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obavezuje stranke na pridržavanje njenih odredbi te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su je prihvatile i ratificirale.

O pravima djece slušamo mnogo. Medijski su izvrsno popraćena prava djece, osigurana je bolja i kvalitetnija zaštita djece od svih oblika nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, dječji glas je dobio svoju jačinu.

No ima nekih prava djece na koja ponekad zaboravljamo:

1. Pravo djeteta da nauči da se svijet ne okreće oko njega – djeca ne trebaju odrastati s informacijom da se zbog njihovih želja okreće ovaj svijet. Trebaju znati da su samo dio ovoga svijeta, da postoje i drugi ljudi, njihove potrebe i želje, te da su svi ljudi jednako vrijedni.

2. Pravo djeteta da nauči da riječi bole – djeca trebaju odrasti s informacijom da neke riječi mogu povrijediti druge ljude, da uvredama i psovkama ne gradimo dobre odnose s drugima, i da ako samo govorimo takve riječi, velika je vjerovatnost da ćemo od drugih iste te riječi dobiti kao povratnu informaciju.

3. Pravo djeteta da nauči šta je moral – djeca trebaju odrastati s informacijama o tome koja su prihvaćena ponašanja  društvu, a koja ne. Šta je pristojnost, a šta nepristojnost. Imaju pravo naučiti da se stariji poštuju, pa će mlađi tako poštovati i njih kada odrastu.

4. Pravo djeteta na obaveze – dijete ima pravo naučiti da postoje obaveze koje su njegove, te ako ih ne ispuni da slijede posljedice. Djeca imaju pravo znati da timskim radom u porodici održavamo kuću čistom i urednom, da učenjem i ispunjavanjem školskih obaveza daje sebi šansu za bolju budućnost.

5. Pravo djeteta da zna da su i drugi upravu – dijete ima pravo znati da nije u svemu najbolje. Time će se naučiti skromnosti, poštovanju i prihvaćanju drugih, shvatit će da od drugih treba i može učiti, te da njegova riječ nije zakon.

6. Dijete ima pravo na odgovornost – za sebe, svoje potrebe i želje. Odgovornost uključuje i svjesnost o posljedicama, te je pravo svakog djeteta da zna da ponašanja imaju posljedice – koje nisu uvijek ugodne i lijepe. Ima pravo naučiti brinuti se i boriti za sebe, a ne očekivati da će uvijek imati „zaleđe” već da se za neke stvari i privilegije mora i treba izboriti samo.

Baš danas, kao i svakog dana u godini, volonteri Organizacije za djecu i mlade “Osmijeh za Osmijeh” žele proslaviti dječija prava! Neka djeca vladaju svijetom i svi ćemo biti sretni, voljeni i sigurni! Vaš Osmijeh…